Kako bi se okončala dugotrajna raseljenost u regiji i time doprinijelo produbljivanju dobrosusjedskih odnosa i stabilnosti u regiji, ministri vanjskih poslova BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije potpisali su 7. studenog 2011. u Beogradu Zajedničku deklaraciju o zatvaranju poglavlja raseljenosti i osiguravanju trajnih rješenja za izbjeglice i interno raseljene osobe.
Ova Deklaracija obilježila je nastavak tzv. Sarajevskog procesa, pokrenutog Sarajevskom deklaracijom u siječnju 2005. Njezina načela uključuju puno poštivanje prava izbjeglica na samostalnu odluku o svojoj zemlji prebivališta, odnosno o povratku ili lokalnoj integraciji, i puni pristup pripadajućim pravima. Ona su posebno potvrđena u Zajedničkom priopćenju ministara vanjskih poslova četiriju država iz ožujka 2010.
Sastavni dio Beogradske deklaracije iz studenog 2011. čini tzv. Regionalni program stambenog zbrinjavanja (RPSZ) četiriju vlada i Akcijski plan koji donosi posebne mjere za uklanjanje prepreka trajnim rješenjima. Jedna od ključnih mjera je olakšavanje procesa dobivanja osobnih dokumenata i upisa u državne matice, čime se izbjeglicama i povratnicima omogućava pristup njihovim pravima te se pridonosi iznalaženju trajnih rješenja.
Cilj RPSZ-a je osigurati održiva stambena rješenja za 27,000 najugroženijih raseljenih obitelji u regiji, odnosno za ukupno 74,000 osoba. RPSZ unapređuje prethodno uložene zajedničke napore zemalja partnera i međunarodne zajednice, posebno Europske unije, SAD-a, OESS-a i UNHCR-a te potvrđuje nastojanja zemalja za okončanjem regionalne raseljenosti pružanjem održivih stambenih rješenja i jamstava za zaštitu prava izbjeglica, povratnika i interno raseljenih osoba.
Za mnoge od ovih posebno ugroženih osoba, RPSZ predstavlja možda i posljednju priliku da si nakon godina raseljenosti osiguraju krov nad glavom, uz financijsku potporu međunarodne zajednice.
S tim su ciljem BiH, Crna Gora, Hrvatska i Srbija predstavile RPSZ na donatorskoj konferenciji u Sarajevu u travnju 2012., odnosno kako bi zatražile pomoć međunarodne zajednice u pružanju adekvatnih stambenih rješenja svim izbjeglicama koje se nalaze u kolektivnim centrima i drugim ugroženim skupinama. Ukupna vrijednost RPSZ-a procjenjuje se na 584 milijuna eura. Njegovo planirano trajanje iznosi 5 godina.
Međunarodni donatori prepoznali su nužnost osiguranja rješenja svim raseljenim osobama u regiji kojima do sada nije osiguran trajni smještaj, a koje su aplicirale na RPSZ. Na sarajevskoj konferenciji donatori su obećali prikupiti dio sredstava potrebnih za provedbu Programa u iznosu od 261 milijun eura.
Od tog je iznosa Europska unija obećala najveći dio – 230 milijuna eura.
Vlada SAD-a obećala je donirati 10 milijuna dolara s namjerom nastavka pružanja financijske podrške do kraja projekta.
Brojni bilateralni donatori su uključili vladu Norveške, Njemačke, Italije, Švicarske od kojih je svaka obećala 5 milijuna eura te Dansku, Tursku, Luksemburg, Cipar, Češku, Mađarsku, Rumunjsku i Slovačku, ali i prijašnju Visoku povjerenicu UN-a za izbjeglice gđu Sadako Ogata. Zemlje partneri Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja – Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora i Srbija – obvezale su sufinancirati projekte RPSZ-a iz vlastitih proračuna s 10 do 25 posto.
Na inicijativu EU, SAD-a , UNHCR-a i OESS-a osnovan je Multidonatorski fond RPSZ-a kako bi se osigurala financijska koordinacija Programa i dodjela sredstava. Fondom upravlja Vijeće Europske razvojne banke.
Prema Beogradskoj deklaraciji iz 2011., zemlje partneri su definirale vlastite financijske potrebe za provedbu RPSZ-a. Iz Fonda RPSZ-a Srbija bi trebala primiti 335 milijuna, Hrvatska 120 milijuna, BiH 101 milijun i Crna Gora 28 milijuna eura. Zemlje u regiji bi trebale pridonijeti financiranju projekata s ukupno 83 milijuna eura.
Do danas je 25 milijuna eura uplaćeno u Fond RPSZ-a. Do kraja 2013. očekuje se da će Fond raspolagati s ukupno 104 milijuna eura. Od tog iznosa EU će osigurati 80 milijuna.
U travnju su međunarodni donatori odobrili prvi val stambenih projekata koje su predložile četiri zemlje za financiranje:
• BiH: Osiguranje građevinskih materijala za 20 obitelji i pomoć u kompletnoj obnovi za 150 obitelji; ukupni iznos bespovratnih sredstava oko 2 milijuna eura.
• Hrvatska: Izgradnja stambene zgrade za 29 obitelji u Korenici; ukupan iznos bespovratnih sredstava oko 1 milijun eura.
• Crna Gora: Izgradnja dva stambena bloka za 62 obitelji u Nikšiću; ukupan iznos bespovratnih sredstava oko 2 milijuna eura.
• Srbija: Osiguranje i ugradnja 70 montažnih kuća i pružanje 125 paketa građevinskog materijala za 195 obitelji; ukupan iznos bespovratnih sredstava oko 2 milijuna eura.
Odobrenje prvog vala projekata koje su predložile zemlje partneri RPSZ-a je važan trenutak za Projekt jer označava početak provedbe konkretnih stambenih projekata za potencijalne korisnike u svim četirima zemljama.
RPSZ će osigurati dobrovoljni povratak i reintegraciju ili lokalnu integraciju izbjeglica i raseljenih osoba iz sukoba iz ranih devedesetih te ograničenog broja raseljenih od 1999. u Crnoj Gori sa statusom interno raseljenih osoba.
Program uključuje šest kategorija korisnika, ovisno o zemlji povratka, integracije ili reintegracije, sa zajedničkim karakteristikama ugroženosti i neriješenim stambenim pitanjima:
– Sve izbjeglice iz razdoblja 1991.- 1995., bez obzira na njihov status, koje su smještene u kolektivnim centrima ili drugim oblicima kolektivnog smještaja
– Svi bivši nositelji stanarskog prava bez trajnog rješenja u zemlji svog podrijetla ili zemlji prijema
– Svi ugroženi povratnici u BiH i Hrvatsku i svi ugroženi povratnici koji su se vraćali u Hrvatsku, ali nemaju trajno rješenje u zemlji podrijetla ili zemlji prijema
– Raseljene osobe smještene u kolektivnim centrima i u privremenom privatnom smještaju u Hrvatskoj
– Sve ugrožene raseljene osobe izvan kolektivnih centara u BiH
– Ugrožene osobe raseljene u Crnoj Gori 1999.
Jedan od ključnih kriterija odabira potencijalnih korisnika RPSZ-a iz svake od navedenih kategorija je da nemaju u vlasništvu stambenu jedinicu adekvatnu za stanovanje na teritoriju zemalja koje su nastale nakon raspada bivše Jugoslavije te da nisu prodali ili na drugi način raspolagali njome u razdoblju od 1991. do datuma primjene Programa. Korisnicima RPSZ-a koji ne posjeduju održivo stambeno rješenje će se jamčiti sloboda izbora i dostupnost svih informacija potrebnih za donošenje informirane odluke i izgradnju svjetlije budućnosti nakon mnogo godina neizvjesnosti.
___________________
Housing care programme
To close the protracted displacement chapter in the region and thus crucially contribute to deepening their good-neighbourly relations and stability
in the region, Foreign Ministers of BiH, Montenegro, Croatia and Serbia signed on 7 November 2011 in Belgrade the Joint Declaration on Closing the Displacement Chapter and Ensuring Durable Solutions For Vulnerable Refugees and Internally Displaced Persons.
This Declaration marked the continuation of the so-called Sarajevo Process, initiated by the Sarajevo Declaration of January 2005. Its principles are full respect of the refugees’ rights to decide individually on their country of permanent residence in terms of return or local integration, and full access to corresponding rights. They were particularly reaffirmed in the Belgrade Joint Communiqué by the Foreign Ministers of the four states in March 2010.
An integral part of the Belgrade Declaration of November 2011 is the so-called Regional Housing Programme (RHP) of the four governments and the Action Plan setting out specific measures to remove obstacles to durable solutions. One of the key measures is facilitating the process of obtaining personal documents and registering in state registers, allowing refugees and returnees to access their rights and contributing to finding solutions.
The objective of the RHP is to provide sustainable housing solutions for 27,000 most vulnerable displaced families in the region, or 74,000 persons in total. RHP builds on previous joint efforts of the Partner Countries and international community, especially the EU, U.S., OSCE and UNHCR, and confirms the desire of the countries to end displacement in the region by providing sustainable housing solutions and guarantees for the protection of the rights of refugees, returnees, and internally displaced persons (IDPs).
For many of these particularly vulnerable persons, RHP might be the last chance after years of exile to secure a roof over their heads with the financial support by the international community.
To that end, BiH, Montenegro, Croatia, and Serbia presented the RHP at the Donors’ Conference in Sarajevo in April 2012 in order to seek support from the international community for the provision of adequate housing solutions for all refugees in collective centres and other vulnerable groups. The total value of RHP is estimated at 584 million Euros. Its planned duration
is 5 years.
International donors recognized the need to provide solutions for all displaced persons in the region who have not until now secured permanent housing for themselves, and joined RHP. At the Sarajevo Conference, Donors pledged to collect a portion of the funds required for the implementation of the Programme, in the amount of 261 million Euros.
Of that amount, the largest portion – 230 million Euros – was pledged by the EU.
The US Government pledged to donate 10 million USD with the intention to continue its financial support for these purposes until the end of the project.
Numerous bilateral donors included governments of Norway, Germany, Italy,
Switzerland, pledging 5 million Euros each, and Denmark, Turkey, Luxembourg, Cyprus, Czech Republic, Hungary, Romania and Slovakia, as well as former
UN High Commissioner for Refugees Mme Sadako Ogata. RHP Partner countries – Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro and Serbia – committed themselves to co-finance RHP projects from their own budgets with 10 to 25 percent.
At the initiative of the EU, U.S., UNHCR, and OSCE, a multi-donor RHP Fund
was established to ensure financial coordination of the Programme and allocation of funds. The Fund is managed by the Council of Europe Development Bank (CEB).
According to 2011 Belgrade Declaration, Partner countries defined their funding needs for the RHP implementation. From the RHP Fund, Serbia should receive 335 million, Croatia 120 million, BiH 101 million and Montenegro 28 million Euros. Countries in the region should contribute in funding projects with a total of 83 million Euros.
To date, 25 million Euros have been paid into the RHP Fund. By end 2013, the Fund is expected to have total of 104 million Euros available. Of that sum, EU would provide 80 million.
In April, international donors approved the first wave of housing projects proposed by the four countries for funding:
• BiH: Provision of construction materials to 20 families and turnkey reconstruction assistance to 150 families, total grant amount of cca. 2 million Euros.
• Croatia: Construction of an apartment building for 29 families in Korenica,
total grant amount of cca.1 million Euros.
• Montenegro: Construction of two blocks of flats for 62 families in Niksic, total
grant amount of cca. 2 million Euros.
• Serbia: Provision and installation of 70 pre-fabricated houses and provision of 125 packages of building materials for 195 families. Total grant sum of cca. 2 million Euros.
Approval of the first wave of projects proposed by RHP Partner Countries is an important moment of the RHP, as it marks the beginning of the implementation of concrete housing projects for potential beneficiaries in all four countries.
RHP will ensure voluntary return and reintegration or local integration of refugees and IDPs from the conflicts in the early 1990s, and of a limited number of displaced from 1999 in Montenegro, with an IDP status.
Programme includes six categories of beneficiaries depending on the country of return, integration or reintegration, with common characteristics of vulnerability and unresolved sustainable housing solutions:
– All 1991-1995 refugees, regardless of their status, who are residents of collective centres or other forms of collective accommodation
– All former tenancy rights holders without a durable solution in their
country of origin or reception country
– All vulnerable returnees to BiH and Croatia and all vulnerable
returnees who have already returned to Croatia, but who do not
have a durable solution in the country of origin or in the reception
country
– Displaced persons accommodated in collective centres and
temporary private accommodation in Croatia
– All vulnerable displaced persons outside collective centres in B&H
– Vulnerable persons displaced in Montenegro in 1999
One of the key criteria for each category of potential RHP beneficiaries is that they do not own an inhabitable housing unit on the territory of the countries that emerged following dissolution of former Yugoslavia, and that they have not sold or disposed of it since 1991 to the application date. RHP beneficiaries who do not have a sustainable housing solution will be guaranteed the freedom of choice and availability of all information to make informed decision and build a brighter future for themselves after many years of uncertainty.